Mnoge se tvrtke, suočene s prevelikom i bujajućom arhivom, rješavaju nepotrebnih papira tako da angažiraju vanjske tvrtke za zbrinjavanje papira.

Za svaku pohvalu.

No, svi smo svjesni da se u papirima koje pohranjujemo u posebne “ekološke” kutije, nalaze i dopisi, ugovori, draftovi ugovora, ispisane evidencije i preslike mnogih vrsta dokumenata, koji sadrže poslovne tajne i osobne podatke koje su tvrtke na različite načine prikupile i obrađivale.

Stavljanjem takvih dokumenata u kutije za recikliranje papira tvrtke u suštini predaju osobne podatke vanjskoj tvrtki koja bi ih trebala zbrinuti i uništiti.

Znamo li pouzdano da li će i u kojem roku ta vanjska tvrtka trajno i sigurno ekološki zbrinuti naše papire?

Znamo li pouzdano da nijedan komad papira neće završiti u pogrešnim rukama, medijima, društvenim mrežama?

Prisjetimo se slučaja od prije 10-tak mjeseci kada su djeca jednog dječjeg vrtića dobila papire za crtanje, i na jednom od njih, osim predivnog dječjeg crteža, bio je ispunjen obrazac za promjenu spola.

Izuzetno osjetljiv podatak, čije otkrivanje neovlaštenim osobama i javnosti predstavlja teško kršenje GDPR-a i neopisiv udarac na privatnost te osobe.

Tim gore kada stvar završi i u medijima. Možemo se samo pitati koliko je ljudi vidjelo osobne podatke osobe koja je zatražila promjenu spola.

Da zaključimo, ukoliko se rješavate starih papira u tvrtki, prvo ih sigurno uništite UNUTAR tvrtke, pa tek onda ekološki zbrinite.

Nabavite uništavače papira, tzv. šredere. Na usporediv način postupajte i sa starim računalima, laptopima, hard diskovima, kopirnim uređajima....

Pobrinite se isključiti svaku mogućnost povrede osobnih podataka.