Pravo na privatnost je temeljno ljudsko pravo prema EU Povelji o ljudskim pravima iz 2007. godine.

A pravo zaposlenika na privatnost na radnom mjestu je područje u kojem postoje slučajevi kršenja i takvima se posvećuje Europski sud za ljudska prava, čijim odlukama se vodio i tim pri pisanju GDPR-a.

Jedna od najzanimljivijih tema u tom području je tema video nadzora poslovnih prostora, i ukoliko ne vodi brigu o određenim detaljima, poslodavac se može naći u ozbiljnim problemima. Prva i osnovna obveza je obveza transparentnosti, odnosno pravovremena informacija zaposlenicima da je određeni prostor nadziran kamerama.

Takva obavijest, najčešće u obliku naljepnice, mora biti lako uočljiva, jasna, sažeta i postavljena prije ulaska u perimetar kamere.

Samim time je jasno da se ne može video nadzorom snimati cjelokupni poslovni prostor, s obzirom na svrhu video nadzora, a koja bi trebala biti - zaštita imovine i ljudi. Strogo je zabranjeno nadzirati prostore za odmor, presvlačenje i sanitarne prostore. Prilikom postavljanja kamera uvijek razmislite da li se pozicijom svake pojedine kamere ispunjava jedina opravdana svrha nadzora - zaštita ljudi i imovine, kao legitimni interes poslodavca.

Privole kao pravni temelj prikupljanja snimki ne mogu se primjenjivati u slučaju video-nadzora kada se radi o zaštiti ljudi i imovine, niti bi provile bile dane slobodnom voljom zaposlenika.

Tek prava zbrka nastala bi primjenom prava na povlačenje privole u svakom trenutku na što svatko tko da privolu ima pravo bez ikakvih posljedica.

Video nadzor ne bi se smio koristiti za praćenje rada zaposlenika, te samim time ni kamere ne bi smjele neprekidno snimati poslovne prostore.

Današnja tehnološka rješenja u istim cjenovnim okvirima omogućavaju da se video-nadzor uključuje samo u slučaju detektiranih pokreta u ograničenom nadziranom prostoru. Na taj način ‘štedi’ se i prostor na čvrstom disku snimača i omogućuje duži rok pohrane video zapisa, koji po hrvatskim propisima ne smije biti duži od 6 mjeseci.

Temeljna obveza poslodavca koji je odlučio instalirati video-nadzor poslovnih prostora je strogo definiranje osoba koje imaju pravo i mogućnost pregleda trenutnih i povijesnih snimki te skidanja snimki kada za to postoji opravdan razlog utemeljen na istragama nadležnih tijela, naravno, potkrijepljen valjanim pisanim zahtjevom. Prema tako dodijeljenim pravima pristupa sustavu video-nadzora obvezno je osigurati i automatsko bilježenje logova pristupa snimkama, s vremenom, datumom i oznakom konkretne osobe koja je pristupila snimkama.

Naravno, treba uzeti u obzir i odredbe Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu, koji imaju bitnog utjecaja na način uvođenja video nadzora. To su osnovne postavke sustava video-nadzora koje se moraju ispuniti kako bismo osigurali privatnost zaposlenika u poslovnim prostorima.

Ali to nije sve....tema za nove postove.

 

Odličan članak je tu:

https://diogoduarte.co/covert-monitoring-of-employees-and-the-right-to-privacy-under-article-8-echr/