Na našem portalu izbjegavamo objave koje imaju političke konotacije i bavimo se isključivo strukom.
 
Ali kada je neka vijest u medijima koja je u svojoj srži stručnog karaketa bez obzira što se koristi u dnevno političke svrhe, moramo to objaviti prvenstveno s aspekta stručne analize.
 
Danas je u medijima objavljen ovaj članak koji zorno opisuje temu o kojoj smo više puta pisali na GDPR Croatia, a odnosi se na korištenje GDPR-a kao isprike za neodavanje informacija kojima se u demokratskom društvu osigurava toliko neophodnu transparentnost u svrhu sprječavanja eventualne korupcije ili drugih nezakonitosti.
 
Nemali je broj slučajeva kada se tijela javne vlasti, koja prema našem bogatom iskustvu, u pravilu premalo i pogrešno razumiju GDPR, isti koriste kad im treba u zaštiti drugačijih interesa.
 
U konkretnom slučaju su se novinari obratili AZOP-u s upitom smiju li nam Državne nekretnine uskratiti informacije o državnim dužnosnicima koji duguju za režije i najam u službenim stanovima koje koriste, s obzirom da su, navodno, Državne nekretnine odgovorile da "imena nisu u mogućnosti dati zbog primjene GDPR-a".
 
Prenosimo isječke iz članka u medijima:
"...
 
No, odgovor AZOP-a potpuno ih je demantirao, a državna agencija čija je javna uloga upravo zaštita osobnih podataka, poslala je jasnu i nedvosmislenu poruku svim tijelima javne vlasti da ne zloupotrebljavaju famozni GDPR.
 
- S aspekta zaštite osobnih podataka, ne čini se da u ovom slučaju prevladava pravo na zaštitu osobnih podataka te je moguće dostaviti podatke o dugovanjima državnih dužnosnika s osnove naknade za najam državnih stanova - ime i prezime dužnosnika te ukupno dugovanje za najam državnog stana - odgovorili su iz AZOP-a.
 
U AZOP-u jasno napominju da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo; mora ga se razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu te ga treba ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti, a jedno od njih je i pravo na pristup informacijama.
 
Članak 15. Zakona o pravu na pristup informacijama navodi kada tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup traženim informacijama, a stavak 2. točka 4. ograničava pristup informaciji "ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka".
 
Tijelo javne vlasti, konkretno Državne nekretnine, koje je sukladno članku 5. Zakona tijelo javne vlasti - "pravna osoba čiji je osnivač RH", nakon primitka takvog zahtjeva za pristup informaciji, sukladno članku 16. stavcima 1. i 2. Zakona, dužno je provesti test razmjernosti i javnog interesa te utvrditi prevladava li u konkretnom slučaju potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
 
Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom - poručuju iz AZOP-a.
 
Na to kritički upozorava i izvješće o tijelima javne vlasti koje nezakonito koriste ograničenja prava na pristup informacija povjerenika za informiranje Zorana Pičuljana. Prema tom izvješću iz prosinca 2021., u čak 58,73 posto žalbi povjerenik za informiranje utvrdio je da su se tijela javne vlasti pogrešno pozivala na osobne podatke kao zakonsko ograničenje.
 
Tijekom 2020. postotak pozitivno riješenih žalbi zbog nezakonitog pozivanja na zaštitu osobnih podataka još je veći - čak 65,38 posto.
 
"Ukoliko se radi o javnom vlasništvu, potrebno je upozoriti na odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti..."
Kraj citata.
 
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/azop-protiv-drzavnih-nekretnina-javnost-mora-znati-tko-sve-ne-placa-najam-za-drzavni-stan-15154303