Ovakav slučaj, iz naslova možda na prvu nejasan, se zapravo događa i kod nas, ali možda nismo toga svjesni.
Za ilustraciju donosimo slučaj iz Austrije. Dobro ga je pročitati i razumjeti.
Roditelji ili nositelji roditeljske odgovornosti pristali su da se osobni podaci njihove djece koja polaze privatni dječji vrtić u formi popisa pošalju jedinici lokalne uprave unutar koje djeluje taj privatni dječji vrtić.
Svrha je bila prilično opravdana i jasna roditeljima - jedinica lokalne uprave nije htjela plaćati troškove za djecu koja ne žive na njenom području, stoga je taj popis bio vrlo važan za daljnje postupanje.
Popisi su sadržavali imena, datume rođenja, datume upisa u vrtić, broj stavrno provedenih dana u vrtiću u procijenjeni trošak vrtića po djetetu.
Ništa sporno, sve je tu bilo pod kontrolom.
No, jedinica lokalne uprave je kompletne popise uz priloženo pismo poslala svim roditeljima djece u dječjem vrtiću tražeći ih da predaju to pismo svojoj jedinici lokalne uprave kako bi dobili povrat troškova vrtića od njih.
Popis djece s nizom detalja raširio se na niz strana, bez valjanog pravnog temelja.
Roditelji na to nisu pristali, nitko ih nije ni pitao to.
Naravno, roditelji su stvar prijavili nadzornom tijelu i na kraju je i Savezni upravni sud presudio da je jedinica lokalne uprave opako pogriješila.
Pristanak roditelja dječjem vrtiću da podijeli osobne podatke djece jedinici lokalne uprave nikako ne predstavlja i pristanak roditelja da jedinica lokalne uprave dalje dijeli te podatke, posebice ne drugim roditeljima i jedinicama lokalne uprave.
Više o austrijskom slučaju:
https://gdprhub.eu/index.php?title=BVwG_-_W101_2208238-1&mtc=today
Photo by Yan Krukov from Pexels
