Pojedinac koji želi pristup snimkama na kojima je snimljen, ima pravo tražiti uvid u snimke i dobiti kopiju snimke jer mu to pravo daje članak 15. GDPR-a.

Ali nije to tako jednostavno.

Ukoliko se na snimci nalaze i druge osobe, voditelj obrade mora voditi brigu o članku 15. stavku 4. GDPR-a koji zahtijeva slijedeće:

"Pravo na dobivanje kopije iz stavka 3. ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih."

To znači da ne smijemo otkrivati identitet trećih osoba podnositelju zahtjeva.

Vidjeli smo i sami nekoliko slučajeva kada su organizacije, primivši zahtjev za pristupom snimkama video nadzora od strane snimljene osobe, automatski odbile takav zahtjev jer je na snimci bila vidljiva barem još jedna treća osoba.

Današnji sustavi video nadzora, pa i oni jeftiniji, u pravilu imaju funkcionalnost zamagljivanja dijelova snimki, pa samim time ne postoje razlozi da se zahtjevi pojedinaca odbijaju.

Samo odbijanje zahtjeva za kopijom snimke ne smije biti utemeljeno na činjenici da se na snimci nalaze i druge osobe.

Moramo moći dokazati da tehnološki nismo u mogućnosti "zamagliti" ih.

Tog stava je i rumunjsko nadzorno tijelo u slučaju poznatog maloprodajnog lanca Kaufland koji je kažnjen iznosom od 3.000 EUR zbog takvog (ne)postupanja:

https://gdprhub.eu/index.php?title=ANSPDCP_(Romania)_-_Fine_against_Kaufland_Romania_SCS&mtc=today

Isti stav drži i španjolsko nadzorno tijelo, više o slučaju:

Photo by Kaique Rocha from Pexels