Zasigurno svi znamo za termin Ironman, odnosno o natjecanju u najzahtjevnijem triatlonu koje se sastoji od nekoliko kilometara plivanja, puno kilometara bicikliranja i na kraju maraton trčanja.
A kakve veze ima ovo s online trgovinama današnjice, posebice u Hrvatskoj?
Prikazat ćemo sasvim hipotetsku priču.
Korisnik web trgovine pronalazi svoj željeni artikl, cijena je cool, rok isporuke super, imaju ga na lageru, poštanski troškovi prihvatljivi, naručujem, plaćam karticom i čekam isporuku. Sve savršeno.
Pojavljuju se Ironmani, triatlonci, i na isti način pronalaze toliko željen artikl, sve izgleda savršeno, ali ipak odluče prije narudžbe i plaćanja samo na brzinu vidjeti kako će se postupati s njihovim osobnim podacima, podacima s bankovne kartice, ma općenito jel mogu mirno naručiti i platiti.
1. Prva etapa: 3.8 kilometara plivanja
Triatlonac skače u vodu, gleda po web stranici web trgovine gdje se nalazi neki link na Politiku privatnosti, Izjavu o privatnosti, Obavijest o zaštiti podataka, ma svejedno kako se zove, samo da je pronađem.
Gleda lijevo, gleda desno, nema je gore u glavnom meniju, skrola mišem dvaput, triput, peti put, ni traga od bilo kakve informacije o zaštiti mojih osobnih podataka, o mojoj bankovnoj kartici.
Svakim potezom miša voda je sve hladnija, vjetar sve jači, osjeća struju kako ga nosi u krivom smjeru.
Na pola puta odustaje od daljnjeg plivanja, nije očekivao tako teške uvjete na vodi. Više nema ni snage naručiti artikl. Odustaje. Možda pokuša neki drugi dan na nekom drugom mjestu. Na drugom web shopu.
2. Druga etapa: 180 km bicikliranja
Ipak, pola najupornijih triatlonaca uspije mišem doseći dno stranice web trgovine i uoče na samom dnu sramežljiv natpis "Izjava o privatnosti", natpis je toliko blijedo sive boje, zasigurno već dugo ovdje stoji.
Otplivali su tešku trasu i kreću u drugi dio triatlona, na najdužu biciklističku rutu. To ne može svatko.
Klikom na link "Izjava o privatnosti" otvara se roman kojem bi pozavidio i Krleža sa svojim Zastavama.
Oh, koliko je tu informacija, sve zamotano u pravne termine, triatlonac ništa ne razumije. Pita se zašto mi to sve pišu, ja samo želim znati kako s mojim osobnim podacima postupaju, koliko dugo ih čuvaju, tko ih može vidjeti, kako mogu to provjeriti, koja su moja prava i ima li neki kontakt gdje to mogu pitati.
Međutim, triatlonac, ako želi postati Ironmanom, ne smije odustati.
Skrola on svojim mišem i čita li čita, prolaze kilometri cesta lošeg asfalta, vrućina je enormna, voda mu se u bočici grije, a i noge polako otkazuju kad mi web trgovina detaljno i enciklopedijski opisuje sve pravne temelje iz GDPR-a i zašto bi eventualno mogli koristiti sve moje osobne podatke.
Ne kažu da ih tako i koriste, već samo kako bi ih mogli koristiti.
Svakim skrolanjem miša, svaki novi kilometar bicikliranja postaje sve teži. Triatlonac pogleda iza sebe, zna da je na pola puta i pokuša se s dva poteza mišem vratiti na tekst u kojem je možda previdio informaciju koju on traži.
Ali ne, toliko dugu trasu je već prošao, toliki tekst je pročitao, noge posustaju, a pravih informacija nema. Cesta je nepregledna, a tekst je nekako blijed kao i font slova kojima je pisan, teško je razaznati koji dio puta je već prošao. Energije nedostaje, jel moguće da će sad morati odustati. Ni pojma nema koliko je još preostalo da dođe do traženih informacija, ovom usponu se nije nadao i nije spreman za proći ga.
Odustaje. Ne može. Jednostavno cilj se ne nazire a tako malo mu treba.
3. Zadnja etapa: 42.195 km trčanja
Ma nije sve tako sivo.
Najbolji od najboljih, njih petina triatlonaca s početka izazova, pravih Ironmana, prošli su najteži dio biciklističke staze, noge gotovo otkazale, trtica skroz utrnula, ali bicikl je izdržao dok je miš odskrolao do kraja web stranice i donio nas do samog cilja druge etape.
Idemo, samo nas nekoliko, u zadnju etapu, pouzdajemo se samo u vlastite noge i karakter, neće biti prvi put.
Pronašli smo sve tražene informacije u "Izjavi o privatnosti" dok smo biciklirali do iscrpljivanja, sad su nam sve na dlanu, idemo ih proučiti.
Bol u nogama više ni ne osjećamo, moramo dalje, ako je starogrčki glasnik Filipid mogao nakon teške borbe otrčati do Atene, može i pravi Inronman.
Čita Ironman uvjete privatnosti web trgovine i vidi kako lijepo piše da mu omiljeno mjesto online kupnje svaki put instalira kolačiće Googlea, Facebooka, Amazona i niza sličnih, i sve informacije o njegovim kupnjama, narudžbama, ponašanjima, afinitetima, interesima i željenim artiklima šalje ovim tehnološkim gigantima kako bi mu sutra ponudili druge artikle na svakom koraku interneta.
Pa nije to ništa strašno.
Ionako znamo da su Google i Facebook naši najveći navijači, koji nas vjerno i potiho prate u svim medijima.
Ionako svi znamo da Amazon nije najveća web trgovina na svijetu, već je uz Google i Facebook najveće spremište naših osobnih podataka.
Preostali triatlonci umornim trčanjem grabe desetine kilometara kada nailaze na informaciju da ih, osim sportskih sudaca, web trgovina prati u svakom koraku, pri svakom kliku na svaki artikl, bez obzira jesmo li ga naručili ili ne, i svakom našom novom posjetom, svakim našim novim klikom, svakom našom novom narudžbom i svakim plaćanjem i svakim novim artiklom, svojim računalima i pametnim algoritmima grade naš sve precizniji digitalni profil, od naše platežne moći ili financijske stabilnosti pa do naših navika, vrsti željenih proizvoda, kupujemo li samo sebi ili i drugim osobama, kako bi nam prilikom slijedećeg triatlona ponudili baš one artikle koji najbolje odgovaraju našem preciznom profilu.
Na samo par kilometara do konačnog cilja, potpuno iscrpljen triatlonac, još uvijek pri svijesti, prepoznaje da je kraj blizu, i pita se:
- Nije li web trgovina morala mene prvo pitati da pristanem da se moji osobni podaci prikupljaju putem kolačića i šalju u Google, Facebook, Amazon i tisućama sličnih?
- Nije li web trgovina bila obvezna prvo me pitati za moj izričit i aktivan pristanak želim li da gradi moj digitalni profil temeljem svih mojih kupnji ili samih pregleda, nisam li trebao na jednostavan način biti upoznat o tome, o algoritmu kojim se gradi moj profil i kako mogu utjecati za slučaj da je moj profil netočan te kako mogu prigovoriti i sve zaustaviti?
Nadomak cilju triatlonac zna da nikada nije dobio ovakva pitanja od svoje web trgovine. A kamoli mogućnost slobodnog odabira.
Nikada.
Triatlonac, toliko blizu dosezanju naziva Ironman, odustaje od svog cilja. Saznaje da ova utrka i nije nešto prepoznato u svijetu utrka, čuje glasine da ako i dođeš do cilja, nije to prava stvar za triatlonca.
Odlučuje da će pokušati u nekoj drugoj triatlon utrci. U drugoj web trgovini.
Bit će pametniji i iskusniji, iskoristit će prikupljeno iskustvo i znanje za pobjedu na slijedećem natjecanju. I web trgovini.
Hoće li se triatlonac ikada više vratiti na ovu stazu na kojoj ga je dočekalo toliko prepreka? Neće.
Probao ju je, nije vrijedno vratiti se.
Utrka je završila.
Organizator je presretan, uspio je zakačiti osobne podatke niza novih potencijalnih korisnika, koje može navući kvalitetnom reklamom.
Ovaj ionako nebitan broj najkvalitetnijih triatlonaca koji spadaju u Ironman skupinu toliko je u manjini da zbog njih nećemo mijenjati pravila. Cilj nam nije dobiti pobjednike i proglasiti nove Ironmane, cilj nam je zaraditi na svim prijavljenima, na novim oglasima svojim vjernim kupcima.
Jer prijavljeni triatlonci, bez obzira kako loši bili i bez obzira jesu li uopće krenuli u utrku, i bez obzira kako ih mi dezinformirali o njihovim pravima, neće imati ni znanja, ni volje, ni snage propitkivati uvjete utrke.
Tih nekoliko Ironmana koji bi pokušali doći do krajnjeg cilja i koji bi imali snage propitkivati detalje, istih onih koji bi nam mogli učiniti vrhunsku preporuku, otići će na neku drugu utrku. Znamo da se više k nama neće vratiti.
Web trgovina mirno spava jer očekuje da će nam opet doći niz novih početnika, da se broj pravih triatlonaca i upornih Ironmana neće povećavati.
Photo by RUN 4 FFWPU from Pexels
