Video nadzor se smije postavljati samo u svrhe zaštite imovine i ljudi, kako to određuje Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, i za stambene zgrade se takva obrada osobnih podataka temelji na legitimnom interesu (su)vlasnika zgrade.
 
Nema privole. Za video nadzor nikada.
 
A koji su uvjeti da bi legitimni interes bio valjan?
 
Članak 6. stavak 1. točka f. GDPR-a kaže da je obrada za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade zakonita ako je NUŽNA.
 
Smjernice EDPB (European Data Protection Board) 3/2019 o obradi osobnih podataka putem videouređaja:
 
https://azop.hr/wp-content/uploads/2020/12/edpb_guidelines_3-2019_on_processing_of_personal_data_through_video_devices_hr_.pdf
 
jasno kažu:
 
- Videonadzor nije nužno potreban ako postoje druga sredstva s pomoću kojih je moguće ostvariti temeljnu svrhu zaštite imovine i ljudi
 
- Postojanje legitimnog interesa te NUŽNOST nadzora potrebno je iznova ocjenjivati u redovitim vremenskim razmacima (npr. jednom godišnje, ovisno o okolnostima)
 
- Mjerama videonadzora treba pribjeći samo ako se svrha obrade ne može na zadovoljavajući način postići drugim sredstvima kojima se u manjoj mjeri zadire u temeljna prava i slobode ispitanika.
 
- Ako se pozivamo na mogućnost provale morali bismo to moći dokazati nedavnim slučajevima provala ili drugih incidenata u okolini, a ne samo pretpostavljati da će se jednog dana možda dogoditi provala.
 
- Pod pretpostavkom da želi spriječiti kaznena djela povezana s imovinom, umjesto uvođenja sustava videonadzora voditelj obrade mogao bi poduzeti alternativne sigurnosne mjere kao što je postavljanje ograde oko posjeda, organizacija redovite ophodnje zaštitarskog osoblja, angažiranje vratara, postavljanje bolje rasvjete, postavljanje sigurnosnih brava, ugradnja protuprovalnih prozora i vrata ili nanošenje antigrafitnih premaza ili folija na zidove.
 
- Prije uvođenja sustava kamera voditelj obrade dužan je ocijeniti na kojim su mjestima i u koje vrijeme mjere videonadzora uistinu NUŽNE.
 
U suprotnom protiv postavljanja video nadzora u stambenim zgradama može, osim nadzornog tijela, prigovoriti i netko od suvlasnika.
 
To se i dogodilo u Nizozemskoj, gdje se jedna od suvlasnica požalila da joj se video nadzorom previše zadire u privatnost i prijavila je slučaj nadzornom tijelu za zaštitu podataka a kasnije i nadležnom sudu.
 
Održavatelj zgrada, koji je instalirao novi video nadzor, pobio je takve tvrdnje slijedećim jasnim argumentima:
 
1. Video nadzor je nužan samo za zaštitu imovine i ljudi, ali samo u zajedničkim prostorima
 
2. Nedavno je zabilježen slučaj provale i oštećivanja imovine zgrade i video kamere su primjeren način zaštite, s obzirom da druge mjere nisu učinkovite niti provedive
 
3. Perimetri kamera ne pokrivaju javno dostupan prostor niti previše prostora od onog nužnog za svrhu
 
4. Ljudi koji prolaze zajedničkim prostorom jasno su o tome unaprijed upoznati oznakama ulaska u perimetar kamera.
 
5. Dokazali su da su video snimke dobre rezolucije od velike važnosti radi prepoznavanja osoba koje su učinile neku štetu na imovini
 
6. Skraćeno je zadržavanje snimki na samo 4 tjedna, u skladu sa svrhom
 
7. Samo mali broj ovlaštenih osoba ima pristup snimkama, i postoji sustav logova pregledavanja snimki.
 
Ova argumentacija prihvaćena je i na sudu i video nadzor je bio prihvaćen kao nužna mjera u odnosu na svrhu, koja ne ugrožava privatnost suvlasnika.
 
Više o nizozemskom slučaju:
 
https://gdprhub.eu/index.php?title=Rb._Amsterdam_-_AMS_20/3251&mtc=today