To je jedno od naših besplatnih prava na upravljanje našim osobnim podacima, prvi put uvedeno kroz GDPR i naziva se "pravo na zaborav".
 
Na to pravo imamo mogućnost pozvati se ako daljnje zadržavanje naših osobnih podataka krši GDPR ili zakone EU ili RH, a osobito imamo to pravo ako naši osobni podaci VIŠE NISU POTREBNI s obzirom na svrhu u koju su prikupljeni i objavljeni u rezultatima Google tražilice.
 
Pri tom ne smijemo zaboraviti da se ovo pravo možda i neće moći ispuniti ako je javna objava rezultata Google tražilice nužna za ostvarivanje prava na slobodu izražavanja i na slobodu informiranja, za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili službene ovlasti nekog tijela.
 
Naravno da bi svaki pravomoćno osuđeni pojedinac za kazneno dijelo htio da iz Google tražilice nestanu svi tragovi o njegovim dijelima.
 
Može li se to moći ukloniti iz rezultata Google tražilice?
 
Evo primjera iz Nizozemske:
 
Pojedinac, ujedno i spisatelj, zatražio je od Googlea da izbriše iz rezultata svoje tražilice deset rezultata koji se odnose na njegov sukob s kritičarima, a s obzirom da je optužen za plagiranje i nevjerodostojno isticanje akademske titule.
 
Google je odbio takav zahtjev.
 
Konfliktni spisatelj pokrenuo je tužbu pred nizozemskim sudom, koji ga je odbio jer nije utvrđeno da tih deset rezultata nisu točni i relevantni, niti da su dostupni na nerazumno dugi period.
 
Sud je presudio da je interes javnosti ovdje puno jači od interesa pojedinca.
 
Presuda se temeljila na tzv. testu razmjernosti kojim se moralo pokazati je li interes pojedinca u zaštiti svojih prava i sloboda jači ili slabiji od interesa javnosti za pretraživanjem i dobivanjem točnih informacija od javnog interesa.
 
Pri tom se sporni rezultati Google tražilice ne odnose na privatni život spisatelja, već na njegovu profesionalnu stranu.
 
Sud je zaključio i da je važno da su kritike kritičara dostupne jer su vjerojatne, a spisatelj ni na koji način nije dokazao da uopće ima diplomu temeljem koje ističe svoj akademski naziv.
 
Za kraj, zanimljiv je dio presude suda kojom je utvrdio da ovdje nema govora o pravu na brisanje osobnih podataka iz članka 17. GDPR-a jer osobni podaci nisu zadržani dulje od neophodnog, te se može primijeniti samo pravo na prigovor iz članka 21. GDPR-a, koje je odbijeno iz prethodno navedenih razloga.
 
Više o nizozemskom Google slučaju:
 
https://gdprhub.eu/index.php?title=GHARL_-_200.254.914&mtc=today
 
 
 
 
Photo by cottonbro from Pexels