Dobar dio organizacija danas instalira video nadzor u svojim prostorima ili s vanjske strane poslovnog objekta ili dvorišta sa svrhom zaštite imovine i ljudi.
Takva svrha je zakonita ako je video nadzor NUŽAN i jedini preostali učinkovit i racionalan način zaštite imovine i ljudi, kako bi bio zadovoljen legitimni interes iz članka 6. stavka 1. točke f. GDPR-a.
Takva svrha postavljanja video nadzora je i jedina dozvoljena člankom 26. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, koji kaže da, citiramo:
"Obrada osobnih podataka putem videonadzora može se provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora."
No, današnji sustavi video nadzora vrlo često imaju integriran mikrofon, odnosno, ugrađenu funkcionalnost snimanja i audio signala, odnosno, zvukova u određenom perimetru ili prostoru.
Ima li snimanje zvukova ili govora ljudi opravdanu i nužnu svrhu zaštite imovine i ljudi?
Znaju li ljudi koji dolaze u blizinu kamere da se prate i njihovi razgovori?
Jesmo li ikada vidjeli da nas je netko upozorio da se prostor snima i mikrofonom?
Mi nismo nikada vidjeli da je ijedna organizacija postavila obavijest da u svrhe zaštite imovine i ljudi vrši i audio snimanje.
Vjerojatno zato jer je jako teško naći opravdanje da je audio snimanje NUŽNO i razmjerno cilju i svrhi zaštite imovine i ljudi, posebice iz razloga što naknadnim preslušavanjem snimki ćemo teško razaznati tko je ugrozio imovinu i ljude.
Svakako se mora postaviti pitanje koliki broj organizacija tajno koristi i funkcionalnost audio snimanja bez znanja ljudi u blizini.
Snimanje audio zapisa može biti izrazito invazivno s obzirom na privatnost osoba koje se nalaze u blizini, i ne smijemo to raditi. Isključimo audio snimanje u našim sustavima video nadzora.
Da takvo postupanje može biti itekako kažnjivo, govore nam slučajevi koje ovdje donosimo.
1. Španjolska
Jedinica lokalne uprave instalirala je video nadzor u poslovnim prostorima zajedno s audio snimanjem.
Nadzorno tijelo utvrdilo je da snimanje privatnih razgovora napad na privatnost pojedinaca i s obzirom na svrhu zaštite imovine i ljudi predstavlja prekomjerno prikupljanje osobnih podataka (audio zapis predstavlja osobni podatak) i kršenje temeljnog načela ograničenja količine podataka iz članka 5. stavka 1. točke c. GDPR-a.
https://gdprhub.eu/index.php?title=AEPD_(Spain)_-_PS/00377/2021
2. UK
Sud Ujedinjenog Kraljevstva je u slučaju Fairhurst v Woodward presudio na temu video nadzora s audio snimanjem
Gospođa Fairhust i gospodin Woodward bili su susjedi s poviješću međusobnih konflikata. Gospodin Woodward instalirao je sustav video nadzora na svom dvorištu, koji je uključivao i audio snimanje.
Sud je utvrdio da je audio snimanje predstavljalo prekomjernu obradu osobnih podataka, jer isti nisu primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se obrađuju.
Da bude stvar gora, domet mikrofona je bio dalji od samih kamera video nadzora, a Sud bi eventualno prihvatio da je domet mikrofona vrlo kratak i vrlo skraćenog dometa.
Tako dalekometnim audio snimanjem mogle su biti obuhvaćene i osobe koje uopće nemaju pojma da se ovdje vrši nadzor.
Ukratko, sud je ocijenio da se audio snimanjem krši i UK zakon o zaštiti osobnih podataka.
https://www.corderycompliance.com/cctv-audio-breaches-dpa-rules/
