Ako kamera postavljena u zgradi ne radi ili ne snima niti ne pohranjuje snimke video nadzora, tada takva obrada osobnih podataka osoba obuhvaćenih perimetrom kamere ne spada u režim GDPR-a.

S time bi se složio i Savezni upravni sud u Austriji koji je donio presudu u slučaju tužbe jednog o korisnika stanova u stambenoj zgradi čiji je vlasnik postavio video nadzor.

Tužba se temeljila na nezadovoljstvu korisnika stana da mu se položajem kamere i snimanjem vrata njihovog stana bitno zadire u privatni život i da nitko o stanara ne zna tko i kako postupa sa snimkama video nadzora te je zatraženo uklanjanje kamera.

Ovdje je slučaj:

https://gdprhub.eu/index.php?title=BVwG_-_W214_2230473-1&mtc=today

Tijekom postupka utvrđeno je da je razlog postavljanja kamere provala na toj adresi ali da kamera nije funkcionalna i ne snima, već služi samo za odvraćanje potencijalnih provalnika.

Da "fake" kamere ne spadaju u režim GDPR-a potvrdio je i EDPB (European Data Protection Board) svojim Smjernicama iz 2020.

https://edpb.europa.eu/our-work-tools/our-documents/guidelines/guidelines-32019-processing-personal-data-through-video_en

kao i AZOP u svom mišljenju:

https://azop.hr/videonadzor/