Postavljanje video nadzora u svrhe zaštite imovine i ljudi legitimni je interes organizacije ili tvrtke ili vlasnika nekretnine.
 
Članak 6. stavak 1. točka f. GDPR-a kaže da je obrada za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade zakonita ako je NUŽNA.
 
Smjernice EDPB (European Data Protection Board) 3/2019 o obradi osobnih podataka putem videouređaja:
 
https://azop.hr/wp-content/uploads/2020/12/edpb_guidelines_3-2019_on_processing_of_personal_data_through_video_devices_hr_.pdf
 
jasno kažu:
 
- Videonadzor nije nužno potreban ako postoje druga sredstva s pomoću kojih je moguće ostvariti temeljnu svrhu. U protivnom prijeti opasnost da promijenimo kulturne norme, što bi moglo dovesti do prihvaćanja nedostatka privatnosti kao općenite polazišne točke.
 
- Postojanje legitimnog interesa te NUŽNOST nadzora potrebno je iznova ocjenjivati u redovitim vremenskim razmacima (npr. jednom godišnje, ovisno o okolnostima)
 
- Mjerama videonadzora treba pribjeći samo ako se svrha obrade ne može na zadovoljavajući način postići drugim sredstvima kojima se u manjoj mjeri zadire u temeljna prava i slobode ispitanika.
 
- Pod pretpostavkom da želi spriječiti kaznena djela povezana s imovinom, umjesto uvođenja sustava videonadzora voditelj obrade mogao bi poduzeti alternativne sigurnosne mjere kao što je postavljanje ograde oko posjeda, organizacija redovite ophodnje zaštitarskog osoblja, angažiranje vratara, postavljanje bolje rasvjete, postavljanje sigurnosnih brava, ugradnja protuprovalnih prozora i vrata ili nanošenje antigrafitnih premaza ili folija na zidove.
 
- Prije uvođenja sustava kamera voditelj obrade dužan je ocijeniti na kojim su mjestima i u koje vrijeme mjere videonadzora uistinu NUŽNE.
 
- Općenito govoreći, uporaba videonadzora u svrhu zaštite objekata voditelja obrade smatra se nužnom samo unutar granica njegova posjeda.
 
Na tom tragu je i nedavna odluka mađarskog nadzornog tijela koje je jasno utvrdilo da video nadzor je nužan kada nijedna manje invazivna mjera nije primjenjiva za svrhu zaštite imovine i ljudi.
 
Radilo se o slučaju instalacije video nadzora u domu za starije osobe u svrhe zaštite imovine i ljudi, otkrivanja krađa ili utvrđivanja okolnosti sukoba među korisnicima doma te praćenja hitnosti pružanja zdravstvene njege pojedinom korisniku doma.
 
Nadzorno tijelo utvrdilo je da je video nadzor nezakonit s aspekta nepostojanja dokazane nužnosti praćenja rada zaposlenika doma i života korisnika doma.
 
Štoviše, utvrdilo je da se svrhe nadzora korisnika i zaposlenika doma mogu osigurati i drugim metodama koje bitno manje utječu na privatnost osoba.
 
I, naravno, pri video nadzoru nema mjesta privolama.
 
Više o zanimljivom mađarskom slučaju:
 
https://gdprhub.eu/index.php?title=NAIH_(Hungary)_-_NAIH-3748-1/2021&mtc=today&mtc=today