Pravo na pristup svojim osobnim podacima je jedno od temeljnih prava koja nam GDPR osigurava kako bismo zaštitili vlastitu privatnost
Svatko od nas ima pravo pristupa svojim osobnim podacima koje su neka tvrtka, javno tijelo, udruga, organizacija, pa i u određenim uvjetima druga fizička osoba, prikupili o nama. Možete pitati svoju banku, voljenog telekom operatora, vulkanizerski servis, frizerski salon, bivšu školu ili fakultet, HZJZ, HZMO, HZZO, ministarstva, svoj grad ili općinu, svog poslodavca ili Facebook i Google i Whatsapp i sve druge strane za koje mislimo da imaju naše osobne podatke.
Imamo pravo to tražiti besplatno i u svakom trenutku, u razumnim vremenskim intervalima. Naravno, prethodno je ključno da nas se jasno identificira, kako se naši osobni podaci ne bi dali pogrešnoj osobi.
Čemu to služi?
Da se sami uvjerimo i dobijemo u pisanom obliku odgovore
- TKO ima naše osobne podatke,
- ZAŠTO ih uopće ima,
- KOJE osobne podatke o nama ima,
- ODAKLE ih je prikupio,
- KOME ih prosljeđuje,
- NA KOJI rok ih pohranjuje,
- RADI li naše profile iz naših podataka,
- KOJA su nam ostala prava u zaštiti naše privatnosti i
- moramo dobiti KOPIJU naših osobnih podataka.
Svi ovi odgovori mogu nam se dati u pisanom obliku ili u elektroničkom obliku ili nam se daje pristup nekom zaštićenom sustavu kojem pristupamo daljinski i tamo možemo vidjeti sve odgovore i upravljati našim podacima.
Možemo dobiti i video snimke s nekog sustava video nadzora, ali samo ako se time ne otkrivaju osobni podaci neke druge osobe.
Rok za ostvarenje tog prava je mjesec dana, u pravilu.
Ako izostane odgovor, možemo prijaviti AZOP-u.
No, ovo naše besplatno pravo ne smijemo koristiti da bismo se "okoristili" odštetnim zahtjevima zbog kašnjenja odgovora na naše zahtjeve.
Takav slučaj dogodio se u Nizozemskoj gdje je konkretan pojedinac podnio zahtjeve za pristupom svojim osobnim podacima jedinici lokalne uprave, ali se pri tom nije identificirao. Jedinica lokalne uprave ga je tražila osobne podatke radi provjere identiteta, na što se pojedinca oglušio i naknadno sudu tužio jedinicu lokalne uprave da su zakasnili s davanjem mu pristupa osobnim podacima unutar mjesec dana.
Sud je utvrdio da taj pojedinac nije tražio svoje pravo na pristup svojim osobnim podacima radi svog prava već je bilo očito da je to tražio uz odgađanje svoje identifikacije kako bi sudskim postupkom dobio novčanu odštetu uzrokovajući kašnjenje jedinice lokalne uprave u odgovoru unutar zadanih mjesec dana.
Više o nizozemskom slučaju:
https://gdprhub.eu/index.php?title=Rb._Limburg_-_AWB_20/2151,_AWB_20/2152,_AWB_20/2153,_AWB_20/3315_en_AWB_21/890_t/m_AWB_897&mtc=today
