Pravni će se okvir primjenjivati na javne i privatne subjekte u Uniji i izvan nje ako se UI sustav stavlja na tržište Unije ili ako njegovo korištenje utječe na građane EU-a.
Može se odnositi na dobavljače (npr. proizvođač softvera za pregled životopisa) i korisnike visokorizičnih UI sustava (npr. banka koja je kupila taj softver).
Ne odnosi se na osobne, neprofesionalne namjene.
Za temeljna je prava, ponajprije dostojanstvo čovjeka, poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštitu osobnih podataka i nediskriminaciju, osobito rizična primjena daljinske biometrijske identifikacije u stvarnom vremenu na javnim mjestima za potrebe predstavnika zakona.
Ona je stoga u načelu zabranjena, osim u nekoliko strogo definiranih, ograničenih i reguliranih iznimnih slučajeva.
Među njima su policijske potrage za potencijalnim žrtvama kaznenih djela, uključujući nestalu djecu, odgovor na neposrednu prijetnju terorističkim napadom te otkrivanje i identifikacija počinitelja teških kaznenih djela.
Naposljetku, za sve sustave za prepoznavanje emocija i biometrijsku kategorizaciju uvijek će vrijediti posebni zahtjevi u pogledu transparentnosti.
Zašto su potrebna posebna pravila za daljinsku biometrijsku identifikaciju?
Postoje razni oblici biometrijske identifikacije. Može se upotrebljavati za potvrdu identiteta korisnika, npr. za otključavanje pametnog telefona, ili za provjeru/autentifikaciju osobe na graničnim prijelazima prema putnim ispravama (usporedba s jednim uzorkom). Može se upotrebljavati i daljinski, za identifikaciju osoba u mnoštvu, primjerice provjerom fotografije osobe u bazi podataka (usporedba s više uzoraka).
Točnost sustava za prepoznavanje lica može se znatno razlikovati ovisno o mnogo čimbenika, kao što su kvaliteta kamere, osvjetljenje, udaljenost, baza podataka, algoritam, etnička pripadnost, dob ili spol subjekta. Isto vrijedi i za prepoznavanje hoda i glasa te druge biometrijske sustave. Veoma napredni sustavi neprestano smanjuju udio pogrešnih prihvaćanja. Premda točnost od 99 % u načelu zvuči dobro, ipak je to znatan rizik ako krajnji rezultat može biti uhićenje ili čak primjena sile protiv nedužne osobe.
Čak je i pogreška od 0,1 % velika ako se odnosi na desetke tisuća ljudi.
Prije stavljanja visokorizičnog UI sustava na tržište EU-a ili njegova puštanja u rad, dobavljači ga moraju dati na ocjenjivanje sukladnosti. To im omogućuje da dokažu da je njihov sustav u skladu s obveznim zahtjevima za pouzdani UI (npr. kvaliteta podataka, dokumentacija i sljedivost, transparentnost, ljudski nadzor, točnost i stabilnost).
Uvoznici UI sustava morat će se pobrinuti da je inozemni dobavljač već proveo odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti i da posjeduje tehničku dokumentaciju propisanu Uredbom. Usto, trebali bi se pobrinuti da sustav ima europsku oznaku sukladnosti (CE) te da mu je priložena potrebna dokumentacija i upute za upotrebu.
Koliko država članica ima nacionalnu strategiju za umjetnu inteligenciju?
Nacionalnu strategiju za UI ukupno ima 19 država članica (Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Švedska i, odnedavno, Španjolska te od prosinca 2020. i Poljska) te Norveška.
Sve o najavi na:
https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/qanda_21_1683
